By Slatkorječivost nije laskanje. Slatkorječivost je nježnost u riječima, vedrina i lijep odnos sa ljudima koji imaju pri sebi nešto od griješenja radi opće šerijatske koristi. Prenosi Buhari u svome Sahihu od Aiše radijellahu 'anha da je neki čovjek zatražio dozvolu da uđe kod Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem, pa kad ga je vidio, reče: ‘Doista loš drug plemena.’ Ali kada je sjeo, Vjerovjesnik sallallahu 'alejhi ve sellem je bio vedra lica i prijatan prema njemu. Kada je otišao rekoh: ‘Allahov poslaniče, vidio si čovjeka i rekao to i to, potom ti se lice ozarilo i bio si prijatan prema njemu,’ pa je rekao Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem : ‘Aiša, kada si me ti vidjela da radim zlo? Doista su kod Allaha na najgorem položaju oni koje su ljudi ostavili bojeći se njihovog zla.’“
Rekao je Ibn Hadžer rahimehullah prenoseći od Qurtubija rahimehullah: „U ovom hadisu je dozvola ogovaranja čovjeka koji javno radi fisq (grijeh) ili fahš (bestidnost) ili slično tome, kao što je tiranija u vlasti ili poziv novotariji, sa dozvolom slatkorječivosti prema njima od straha njihovog zla sve dok ovo ne preraste u laskanje na račun vjere Uzvišenog Allaha.“
Potom je rekao: „Qurtubijeve riječi su u potpunom skladu sa ‘Ijadom: ‘Razlika između slatkorječivosti i laskanja je da je slatkorječivost korištenje dunjaluka za popravljanje dunjaluka ili vjere, ili obiju zajedno, i to je dozvoljeno (mubah), a ponekad poželjno (mustehabb). Laskanje je ostavljanje vjere radi postizanje dunjaluka, utičemo se Allahu, jer mi smo u potrebi pridobijanja srca čak i grešnika nježnim riječima i lijepim druženjem, kako bi ih naputili istini, ili u najmanju ruku, kako bi se sačuvali njihovog zla.’“
A danas su neki grešnici oružje u rukama sekularista, koje oni koriste za napade kao posljedica toga što su sljedbenici dobra daleko od njih ili zbog nedostatka slatkorječivosti prema njima na način kako je radio Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem.
