Koliko li je velik prezir ljudi prema pozivaču kojem djela oponiraju riječima i koliko li je veliko bježanje od njega. Ali, kolika je tek velika odvratnost Allahova 'azze we dželle prema ovoj niskoj osobini, kad je rekao 'azze we dželle :

يَٰٓأَيُّهَا ٱلَّذِينَ ءَامَنُوا۟ لِمَ تَقُولُونَ مَا لَا تَفْعَلُونَ ٢ كَبُرَ مَقْتًا عِندَ ٱللَّهِ أَن تَقُولُوا۟ مَا لَا تَفْعَلُونَ ٣

2 O vjernici, zašto jedno govorite, a drugo radite? 3 O, kako je Allahu mrsko kada govorite riječi koje djela ne prate!

Es-Saff, 2 - 3

I Allah je kritikovao narod koji ljude potiče na dobro, a sebe pozivaju u zabludu:

أَتَأْمُرُونَ ٱلنَّاسَ بِٱلْبِرِّ وَتَنسَوْنَ أَنفُسَكُمْ وَأَنتُمْ تَتْلُونَ ٱلْكِتَٰبَ أَفَلَا تَعْقِلُونَ ٤٤

44 Zar da od drugih tražite da dobra djela čine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu učite? Zar se opametiti nećete?

El-Bekare, 44

Zbog ovog je Šu'ajb 'alejhisselam rekao svome narodu ono što nas je Allah obavijestio, kako kaže Uzvišeni Allah preko njegovog jezika:

قَالَ يَٰقَوْمِ أَرَءَيْتُمْ إِن كُنتُ عَلَىٰ بَيِّنَةٍ مِّن رَّبِّى وَرَزَقَنِى مِنْهُ رِزْقًا حَسَنًا وَمَآ أُرِيدُ أَنْ أُخَالِفَكُمْ إِلَىٰ مَآ أَنْهَىٰكُمْ عَنْهُ إِنْ أُرِيدُ إِلَّا ٱلْإِصْلَٰحَ مَا ٱسْتَطَعْتُ وَمَا تَوْفِيقِىٓ إِلَّا بِٱللَّهِ عَلَيْهِ تَوَكَّلْتُ وَإِلَيْهِ أُنِيبُ ٨٨

88 "O narode moj" – govorio je on – "shvatite da je meni jasno ko je Gospodar moj i da mi je On dao svega u obilju. Ja ne želim činiti ono što vama zabranjujem; jedino želim učiniti dobro koliko mogu, a uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u Njega se uzdam i Njemu se obraćam.

Hud, 88

Međutim, neizbježno je da se odgovori na nedoumicu koju neki ljudi donose, navest ćemo je u formi pitanja: da li će pozivač ostaviti naređivanje dobra i odvraćanje od zla u slučaju da nema pri sebi takvih djela?

Kaže Ibn Kesir rahimehullah: “Oboje, i naređivanje dobra i rađenje dobra je obaveza (vadžib) ne spada obaveza jednoga sa ostavljanjem drugoga, u skladu sa najispravnijom riječi učenjaka selefa i halefa (prijašnjih i kasnijih). A neki su rekli da onaj koji radi loše djelo ne treba druge od njega odvraćati. Ovo je slabo. Tačno je da alim naređuje dobro, makar ga i ne radio, i odvraća od zla, pa makar ga i radio. Rekao je Se'id ibn Džubejr rahimehullah: ‘Da čovjek ne naređuje dobro i da ne odvraća od zla sve dok kod njega ne bude išta od toga, ne bi niko naređivao dobro, niti odvraćao od zla.’ Kažem (Ibn Kesir): međutim on je u ovom slučaju zaslužio prekor zbog ostavljanja pokornosti i rađenja grijeha uz znanje i suprotstavljanja uprkos jasnom dokazu, jer nije isti onaj koji zna i onaj koji ne zna.“1