Tefsir

3.Oni koji su džamiju sagradili da bi štetu nanijeli

Ovo je . dio od 32 u serijalu Tefsir ajeta o mesdžidima/džamijama

Rekao je Allah 'azze we dželle :

وَٱلَّذِينَ ٱتَّخَذُوا۟ مَسْجِدًا ضِرَارًا وَكُفْرًا وَتَفْرِيقًۢا بَيْنَ ٱلْمُؤْمِنِينَ وَإِرْصَادًا لِّمَنْ حَارَبَ ٱللَّهَ وَرَسُولَهُۥ مِن قَبْلُ وَلَيَحْلِفُنَّ إِنْ أَرَدْنَآ إِلَّا ٱلْحُسْنَىٰ وَٱللَّهُ يَشْهَدُ إِنَّهُمْ لَكَٰذِبُونَ ١٠٧

107 A oni koji su džamiju sagradili da bi štetu nanijeli i nevjerovanje osnažili i razdor među vjernike unijeli, pripremajući je za onoga koji se protiv Allaha i Njegova Poslanika još prije borio – sigurno će se zaklinjati: "Mi smo samo najbolje željeli" – a Allah je svjedok da su oni pravi lažljivci.

Et-Tewbe, 107


Kaže imam El-Kurtubi rahimehullah : U ajetu je deset propisa 1

Peti:
Kaže El-Kurtubi rahimehullah : „Ako se mesdžid/džamija koji je izgrađen radi ibadeta i na koji šerijat podstiče da se gradi, ruši i dokida kada u nj. postoji šteta za drugim, – pa šta misliš šta onda važi za nešto drugo (mimo mesdžida/džamije.)“
Dakle, neki drugi objekat je preči da se ukloni i sruši kako ne bi nastupila šteta. Sve ovo važi imajući u vidu da je rekao Allahov Poslanik sallallahu 'alejhi ve sellem : “Ko izgradi mesdžid/džamiju koliko trag pijeska ispod kopite konja, Allah će mu izgraditi kuću u džennetu.“

Otuda, ko sazida pećnicu ili mlin, ili iskopa bunar, ili nešto slično čime nastupa šteta drugome, isto se ruši i dokida. Princip u ovom propisu jeste da se zabranjuje bilo kome da prouzroči štetu svom bratu (u vjeri). Ako neko prouzroči svome bratu štetu radnjom na koju ima pravo u svom posjedu/imetku, onda se takav čin razmatra; ako je ostavljanje takve radnje uzrokuje veću štetu od štete koja nastaje pri preduzimanju prvobitne radnje, onda se sprečava veća od dvije štete – da se ne povrijedi ono čija je svetost veća.
Primjer toga je: Čovjek napravi balkon u svojoj kući iz kojeg može da nadgleda kuću svog brata (u vjeri) u kojoj je njegova žena i porodica. Poznato je da žene u svojim kućama skinu sa sebe određeni dio odjeće i raskomote se u nekim svojim potrebama. Takođe je poznato da je gledanje u stidno mjesto žene haram, jer je došla u vjeri zabrana toga. Upravo zbog zabrane da se gleda u stidna mjesta drugih, ulema smatra da će dotični zatvoriti/zazidati svoj balkon, iako u njegovom otvaranju on ima korist i rahatluk, a u zatvaranju određenu štetu. Ovakav stav učenjaci zastupaju jer time sprečavaju veću od dvije štete, jer je nastupanje jedne od dvije štete neminovno.
Imam Šafija rahimehullah i neki drugi učenjaci imaju suprotan stav gornjem. Rekli su učenjaci šafijskog mezheba: Kada neki čovjek iskopa bunar na svom posjedu, a drugi ga takođe iskopa na svom posjedu i time uzima –„krade“ vodu prvog bunara, onda je to dozvoljeno jer je svako iskopao bunar na svom posjedu, i neće se takva radnja spriječavati.
Kod njih važi i sljedeći primjer: Ako bi čovjek iskopao septičku jamu na svom posjedu u blizini bunara njegovog komšije, a čime kvari njegovu vodu, – opet se to ne bi sprječavalo, jer je prvi izveo sve radove na svom posjedu.
Kaže El-Kurtubi rahimehullah : Kur’an i sunnet odbacuju ovaj govor, a uspjeh je od Allaha.
Poput ovoga je izgradnja pećnice – pečenjare čiji dim uzrokuje štetu drugome… Zatim je imam El-Kurtubi rahimehullah spomenuo određene primjere gdje je odagnavanje štete njezinim sprečavanjem veće i opasnije nego strpljenje i sabur na tome neko vrijeme. 2

Šesti:
U ovo poglavlje ulazi pravno pitanje koje je pomenuo Ismail Ibn Ebi Uvejs rahimehullah od Imama Malika rahimehullah da je upitan o ženi koja je izložena džinskom dodiru, – kada joj čovjek priđe ona ispolji neposlušnost koja se kod nje manifestira veoma žestoko. Pa je rekao Imam Malik rahimehullah : ne smatram da joj treba prilaziti, i mislim da vladar (tj. kadija) treba razdvojiti između nje i njega.
Sedmi:
Riječi Uzvišenog: „ve kufren –da bi nevjerovanje osnažili “ ukazuje na njihovo uvjerenje da nisu uvažavali svetost mesdžida/džamije Kubaa niti svetost Vjerovjesnikovog sallallahu 'alejhi ve sellem mesdžida/džamije. Upravo su ovim svojim uvjerenjem zanevjerovali. Ovo je reako Ibnu-l-‘Arebi rahimehullah.
Takođe je rečeno „ve kufren –da bi nevjerovanje osnažili “ tj. nevjerstvo u Vjerovjesnika sallallahu 'alejhi ve sellem i ono s čime je on došao. Ovo je rekao El-Kušajri rahimehullah i drugi.
Osmi:
Riječi Uzvišenog: „ve tefrikan bejne-l-mu’minine – da bi razdordor među vjernike unijeli“ tj. razdovojili time njihov džemat da bi narod napustio Vjerovjesnika sallallahu 'alejhi ve sellem. Ovo upućuje da je najveći cilj i primarna svrha u osnivanju džemata da se ostvari povezivanje ljudskih srca i riječi na pokornosti Allahu, te uspostavi time ugovor o zaštiti, sigurnosti i svetinji izvršavanjem vjerskih obaveza kako bi se ostvarila prisnost i ljubaznost miješanjem jednih sa drugima i srca očistila od mrlja zlobe i pakosti.

Deveti:
Razumio je Imam Malik rahimehullah iz ovog ajeta sljedeće. Rekao je: Ne klanjaju dva džemata u jednom mesdžidu/džamiji iza dva imama. Ostali učenjaci kažu suprotno.
Od Imama Šafije rahimehullah se takođe prenosi zabrana takvog postupka, jer bi predstavljao razjedninjavanje riječi muslimana, poništavanje ove mudrosti, i sredstvo/put da se kaže: ko želi da se izdvoji od džemata ima opravdanje da uspostavi svoj džemat (u istoj džamiji) i istupi sa imametom pa da se tako prouzroči razilaženje i poništi red i sklad.
Deseti:
Riječi Uzvišenog: “ve irsaden li men harebe Allahe ve resulehu min kabl – pripremajući je za onoga koji se protiv Allaha i Njegovog Poslanika još prije borio“ tj. za Ebu-Amira Er-Rahiba; nazvan je ovako zato što se bio posvetio ibadetu/obredoslovlju i traženju znanja. Umro je kao nevjernik u Kinesrunu (u Šamu) zbog dove Vjerovjesnika sallallahu 'alejhi ve sellem (protiv njega.) Naime, on je rekao Vjerovjesniku sallallahu 'alejhi ve sellem: „Neću naći nijedan narod koji se protiv tebe bori, osim da ću se boriti s njima protiv tebe.“ Neprestano se borio protiv Poslanika sallallahu 'alejhi ve sellem sve do dana bitke na Hunejnu, pa kada je Hevazim bio poražen on je izašao/pobjegao ka Rimljanima tražeći od njih pomoć, i poslao poruku munaficima/licemjerima rekavši: pripremite što god možete od snage i oružja, i izgradite mesdžid/džamiju . Ja sam se uputio ka Kajsaru/ vladaru Bizantije i doći ću sa vojskom Rimljana da istjeram Muhammeda iz Medine. Oni su tada izgradili mesdžid/džamiju dirara

.
Riječ El-irsad znači intizar – čekanje i motrenje.
Riječi Uzvišenog „min kabl – još prije“ tj. još prije izgradnje mesdžida/džamije dirara.
Riječi Uzvišenog: „ve lejahlifunne in eredna ille-l-husna – sigurno će se zaklinjati : mi smo samo najbolje željeli“ tj. nismo željeli nj. gradnjom osim lijepo djelo, a to je lijep postupak prema muslimanima, – kao što su spomenuli – , za onoga ko ima razlog i potrebu.
Ovo upućuje da se djela razlikuju prema svrhi i namjerama.
Riječi Uzvišenog: „vallahu ješhedu innehum le kazibun – Allah svjedoči da su oni pravi lažljivci “ tj. On zna pokvarenost njihovih duša i zna njihove laži iako se nasuprot njih zakljinju.

Opaska prevodioca:
S obzirom da se određeni vjerski propis donosi i razumijeva sagledavajući sve Kur'ansko-hadiske tekstove na istu temu, otuda upućujem na tekst koji je stručno šerijatski obradio pitanje otvaranja mesdžida/džamija:

http://www.zijad-ljakic.com/index.php?option=com_content&view=article&id=681:da-li-je-otvaranje-mesdida-mimo-iz-a-odvajanje-od-demata-i-pravljenje-fitne&catid=87:savremena-pitanjaaktuelno&Itemid=44